Iako se naziva medicinski i široko se koristi u medicini posljednjih stoljeća, suvremena terapija priznaje samo neka od ljekovitih svojstava ružmarina. To međutim ne znači da je s napretkom znanosti ružmarin nestao iz naših kućnih medicinskih škrinja i zaboravljen u kuhinji. Uzgoj ružmarina nije kompliciran pa ova nježna biljka može biti atraktivan začin tijekom cijele godine jer može provesti zimu na kuhinjskom prozorskom pragu.
Ako tražite tvrtku koja će za vas urediti vaš vrt, upotrijebite uslugu Pretraživanje izvođača koja je dostupna na web stranici Građevinski kalkulatori. Nakon što popunite kratki obrazac, dobit ćete ponude od najboljih izvođača u vašem području.
Ružmarin - zanimljive činjenice
Ljekoviti ružmarin zimzelena je ljekovita i ukrasna biljka sa Mediterana, gdje naraste do dva metra u visinu. U vrtu ružmarin ne doseže ovu veličinu - obično ne prelazi jedan i pol metar. Grmovi ružmarina pojavljuju se divlji na suhim i stjenovitim staništima, u grmovima koji se nazivaju garig. Ružmarin i druge popularne biljke također rastu u drugim dijelovima Europe, kao i u Maloj Aziji, Sjevernoj Africi i Južnoj Americi. Predstavlja obitelj stidnih usana, od kojih mnoge pokazuju sposobnost sinteze eteričnog ulja. Ime rosmarinus vjerojatno dolazi od kombinacije riječi ros, tj. rosa (ruža) i marinus - povezan s morem. Zbog prisutnosti smole i hlapivog ulja, ružmarin odiše osvježavajućim mirisom. Okus je, pak, gorak, pikantan i pomalo trpak.
Rosmarinus officinalis posebno se štovao u antičko doba. Ljekovitost ružmarina tada je već bila poznata. Biljka je bila posvećena božici Afroditi i Veneri, a Rimljani su domaća božanstva Laru okrunili ružmarinom. Ispitanici su za sreću nosili vijence ružmarina u kosi. Ova je biljka ušla i u rimsku mitologiju. U Rimu se ljekoviti ružmarin zvao libanotis, po imenu legendarnog mladića Libanosa, kojeg su bogovi pretvorili u biljku ružmarina. Za ljude u antici, koji su svaku biljku koja nije grm ili drvo smatrali biljem, ružmarin je bio simbol vjernosti, prijateljstva i sjećanja. Bio je utkan u bukete i vjenčane i pogrebne vijence. Taj su običaj kasnije naslijedili građani srednjeg vijeka i primijenili na životinje. Glava divlje svinje koja je glavno jelo u božićnoj kuhinji bila je ukrašena ružmarinom. Ovce su se hranile i ružmarinom kako bi imale ukusno meso.
S ružmarinom su povezana mnoga praznovjerja. Na primjer, vjerovalo se da rosmarinus officinalis može donijeti sreću onima koji su sanjali loše snove. Bio je to simbol uspavane tuge. U nekim je zemljama također trebalo otjerati zle duhove. Ružmarin u kuhinji i blagovaonici također je bio simboličan. Hrana je imala dobar okus kada se jede žlicom isklesanom od drveta ružmarina. U Europi je ružmarin bio simbol plodnosti i smrti. Stavljen je u lijesove neoženjenih ljudi kako bi se otjerale zle moći. Također se koristio za ukrašavanje grobova. U staroj Poljskoj nevjeste su stavljale vijence ružmarina na glavu, jer je ova biljka trebala jamčiti bračnu vjernost. Ružmarin je pronađen u poljskom vrtu prije dvjesto godina. Uzgoj ružmarina tada je trebao služiti u ukrasne i ljekovite svrhe. Ružmarin i drugo bilje također mogu biti zanimljiv ukrasni element.
Korištenje ružmarina u domaćem uzgoju
Ljekovita svojstva ružmarina rezultirala su uzgojem biljke na većim hektarima, također u Poljskoj. Ružmarin možete uzgajati i u vrtu, na balkonu, pa čak i kod kuće. Prilikom planiranja kuta ružmarina vrijedi se sjetiti da biljka dolazi iz blage mediteranske klime. Ružmarin je posebno osjetljiv na nedostatak svjetla. U zemlji raste na propusnim, ne previše vlažnim tlima, na suncu i zaštićen od vjetra. Na sunčanom mjestu eterična ulja se nakupljaju u lišću i postižu visoku koncentraciju. Kako ružmarin prirodno raste na Mediteranu, osjetljiv je na mraz. U našem podneblju vrijedi ga posaditi u lonac, a samo ljeti u vrt. Uzgojen u loncu, naraste do četrdeset centimetara. Vlastiti uzgoj omogućit će korištenje ljekovitih svojstava ružmarina u bilo kojem trenutku za pripremu infuzije koja će pomoći kod groznice ili proljeva. Ovdje ćete pronaći još bilja i ljekovitog biljavrijedno kultiviranja.
Svježi ružmarin je najaromatičniji. Dajemo ga koliko nam je potrebno. Sakupljamo lišće za skladištenje tijekom cvatnje ili nešto kasnije. U praksi je to razdoblje od lipnja do kolovoza. Sakupljamo lišće s najmlađim izbojcima po toplom i sunčanom vremenu. Sušimo ružmarin na mrežama na temperaturi koja ne prelazi trideset pet stupnjeva Celzijusa. Dobar način je i da grančice zavežete u pupoljke i objesite na suho, prozračno mjesto. Ako se biljka čuva u dobro zatvorenim i zaštićenim od laganih posuda, vrijedna svojstva ružmarina će trajati do godinu dana.
Ružmarin se u proljeće razmnožava reznicama izrezanim sa starijih biljaka ili dijeljenjem rizoma. Ukorijenjeni su u vlažnoj vrtnoj zemlji ili pijesku. Optimalan mjesec za sakupljanje sadnica ružmarina je svibanj. Zatim odrežite ulomak izbojka koji se nalazi što bliže glavnom izbojku matične biljke. Ogulimo lišće i umočimo kraj reznica u pomoć za ukorjenjivanje, odstranjujući svaki višak. Pritisnite sadnicu s donjim krajem do otprilike 1/3 njegove visine u podlogu. Kasnije ih sadimo u zemlju u velikim, čak četrdeset centimetarskim intervalima. Ružmarin možete sijati i iz sjemenki.
Korištenje ružmarina u kozmetici
U drevnoj Poljskoj ljekovita svojstva ružmarina koristila su se prvenstveno u kozmetičkim tretmanima. Od cvijeća je napravljen sirup koji je trebao omekšati i zagladiti kožu, pa čak i ukloniti izbočine na licu. S druge strane, rečeno je da je vino od ružmarina utjecalo na očuvanje mladosti. U srednjem vijeku ljekovita svojstva ružmarina koristila su se za kupanje kod ženskih bolesti. Danas je poznato da uporaba ružmarina u kadi čini kožu čvrstom, dezinficira i djeluje umirujuće na tijelo. Da biste ojačali kosu, možete trljati tjeme infuzijom ružmarina, pripremljenom od jedne žličice biljke prelivene s ½ šalice kipuće vode i kuhane na pari, poklopljeno petnaest minuta. Najbolji recepti za kućnu kozmetiku s ružmarinom stalno su popularni. Tim više što ga nije teško uzgajati, a u nekim dijelovima svijeta nalazi se i u divljini.
Danas kozmetika koristi baktericidna, dezinfekcijska, tonizirajuća i hranjiva svojstva ružmarina. Sadrži se u pripravcima za akne i masnu kožu, kao i u kremama protiv bora. Umirujuća i antioksidativna svojstva imaju i rozmarinska kiselina koja štiti od štetnog UV zračenja te ima antivirusna i antialergijska svojstva. Tamnu kosu možete isprati infuzijom ružmarina. U kozmetičke svrhe ružmarin se uzgaja u južnoj Europi, sjevernoj Africi, Rusiji i Engleskoj.
Vrijedno hlapljivo ulje dobiva se od ružmarina, koji se koristi u kozmetici za proizvodnju kolonjskih voda, sapuna, šampona, tonirajućih losiona, kozmetičkih maski i adstrigentnih obloga. Ulje ružmarina ima stimulativno, antiseptičko i analgetsko djelovanje. Preporučuje se u aromaterapiji i tijekom masaže tijela kod reumatskih bolova. Dovoljno je izliti desetak njegovih kapi u kadu. Miris ulja također je navodno blagi afrodizijak. Ulje ružmarina bilo je poznato prije naše ere, ali njegova su svojstva opisana tek 1300. U 15. stoljeću parfemi su se proizvodili korištenjem ulja ružmarina. Aromatski spojevi ekstrahirani su iz cvjetova ružmarina destilacijom alkohola.
Ružmarin ima fino lišće i sitne ljubičaste do blijedoplave grozdove. Kaže se da je plava boja cvijeća posljedica intervencije Majke Božje koja je, bježeći u Egipat, okačila svoj ogrtač. Tu je i bijeli cvjetajući ružmarin. Ova biljka cvjeta od ožujka do svibnja, a cvatnju ponavlja u jesen.
Ljekovita svojstva ružmarina
Ljekovita svojstva ružmarina služila su u mnoge različite svrhe. U antici se ružmarin koristio za pobačaje. Kriške, mirisni odvarci i pripravci od ružmarina korišteni su za čireve, upale, teško zacjeljujuće rane, kao i za epilepsiju, žuticu, oliguriju, hemoroide itd. Zubi su očišćeni pepelom ružmarina. Također se preporučalo pušiti cigare od lišća ružmarina za kašalj i konzumaciju, te izvarak biljke kao lijek protiv ćelavosti. Ljekovita svojstva ružmarina korištena su i u čajevima koji su trebali ublažiti bol i pomoći kod prehlade. Vino ove biljke trebalo je izliječiti epilepsiju, a sok je pomogao kod očnih bolesti.
Iako znanstvena medicina s udaljenosti tretira drevnu uporabu ružmarina, danas je to i biljka koja je korisna u kućnim medicinskim ormarićima. Ljekovita svojstva ružmarina pomažu povećati količinu želučanog soka i potiču apetit. Biljka ima dijastolički učinak, a također inhibira rast bakterija, kao i dijaforetsko i ekspektorans. Kada se koristi kao začin u kuhinji, ružmarin također jača živčani sustav. Oblozi od ružmarina smiruju reumatske bolove i poboljšavaju cirkulaciju krvi. Listovi ružmarina ili eterično ulje nalaze se u mnogim antireumatskim proizvodima jer izazivaju začepljenje kože. Uvarak od listova ružmarina smiruje živce, osobito u razdoblju menopauze. Ljekovita svojstva ružmarina koriste se i kod poremećaja cirkulacije te za poticanje živčanog sustava. Kod kuće se ružmarin koristi za anemiju. Pripravci s ružmarinom ne smiju se davati trudnicama i djeci mlađoj od šest godina. To je bilo poznato još u srednjem vijeku i upozoravalo je na to da majke koje doje koriste ružmarin.
Ljekovita svojstva ružmarina koriste se i u veterinarskoj medicini. U liječenju životinja ružmarin se koristi u obliku infuzija za bolesti jetre, probavne smetnje i nadutost te kao sedativ. Infuzija ružmarina također može podmazati bolna područja pogođena reumatskim bolestima.
Ružmarin u kuhinji
Ružmarin u kuhinji se etablirao davno. Začin se sastoji od svježeg ili osušenog lišća i cvijeća - cijelog, samljevenog, nasjeckanog i zdrobljenog. Jelima dodaju gorko-začinsku notu. U kuhanju ružmarin treba koristiti umjereno, jer je u višku štetan i može izazvati trovanje hranom. Jedna žličica zdrobljenih listova čaja preporučuje se za četiri osobe. Smrvljena ili mljevena biljka sadrži intenzivno mirisno ulje pa ga vrijedi posipati po gotovom jelu. Mnoge svjetske kuhinje crpe blagodati ružmarina.
Svojstva ružmarina prethodno su opisana u apotekarskim knjigama, u kojima se biljka reklamirala kao začin za sve vrste pića. U 16. stoljeću nadaleko je poznata gdanjska začinska tinktura koja je uključivala različito bilje, uključujući ružmarin. U češkoj se kuhinji, s druge strane, preporučavala votka s ružmarinom, destilirana u manjim količinama u vlastelinstvima, a u većim količinama - u poljoprivredno -prehrambenim biljkama. Danas se aromatična svojstva ružmarina koriste za aromatiziranje želučane votke, likera, vina i piva od meda, te marinada od octa i ulja.
Ružmarin se koristi u kuhinjama mnogih mediteranskih i kavkaskih zemalja. Koristi se za začinjavanje svinjetine, peradi, zeca, janjetine i divljači. Ružmarin se dodaje u juhe, umake, ribu, salate, ukiseljeno povrće, krumpir, tjesteninu, nareske, jaja, gljive, talijanski kupus i pizzu. Ružmarin je također bitan začin za juhu od kornjača. Ružmarin je vrlo popularan u kuhinjama Engleske, Sjedinjenih Država i Meksika. U poljskoj kuhinji ružmarin se rijetko koristi, uglavnom za začinjavanje mesa. Grančice ružmarina bačene na vrući ugljen aromatiziraju meso pečeno na ražnju i odbijaju insekte. Drvenaste stabljike koriste se kao mirisni ražanj za ražnjeve. U prošlosti se ružmarin koristio za konzerviranje i liječenje mesa i ribe. Danas je ružmarin također sastojak mješavina za stvrdnjavanje. Svojstva ružmarina korištena su i za dobivanje dobrog dima.